Piše: Nik Gašaj
Rodni aspekt u politici je ustanovljen kao globalna strategija za promovisanje rodne ravnopravnosti u Platformi za akciju na četvrtoj svjetskoj konferenciji Ujedinjenih nacija o ženama u Pekingu 1995. godine. U tom dokumentu je iskazana potreba, po kojoj je obezbjeđivanje pažnje prema rodnoj perspektivi integralni dio intervencija u svim oblastima društvenog razvoja. Na primjer, u odjeljku ,,Žene na mjestima moći i odlučivanja” stav 189 posebno se odnosi na ugrađivanje rodne perspektive u javnu politiku: ,,U radu na rješavanju nejednakosti između žena i muškaraca u raspodjeli moći i odlučivanja na svim nivoima, vlade i drugi faktori bi trebalo da promovišu aktivnu i vidljivu politiku usmjeravanja rodne perspektive u sve politike i programe, tako da se prije odlučivanja načini analiza o posledicama i na žene i na muškarce“.
Integracija rodnog aspekta u politiku na pomenutoj konferenciji UN prihvaćena je kao strategija za postizanje rodne ravnopravnosti koja se više ne tretira kao “žensko“ već društveno pitanje. Ravnopravnost između žena i muškaraca konačno je definisana kao pitanje ljudskih prava, uslov socijalne pravde i društvenog razvoja. Ugrađivanje rodnog aspekta u politiku postavlja rodnu ravopravnost u centar donošenja odluka, društvenih planova, programa, budžeta, institucionalnih struktura i postupka, znanja i interesa.
Amsterdamskim ugovorom iz 1997. godine, Evropska unija je osnažila novi pristup jednakim šansama i ravnopravnim mogućnostima žena i muškaraca. Amsterdamski ugovor EU ističe sledeće ciljeve koji se odnose na rodnu ravnopravnost: ravnopravnost kao centralni cilj EU; eliminaciju neravnopravnosti u svim strategijama zapošljavanja EU; borbu protiv diskriminacije zasnovane na polu; promociju ravnopravnosti između žena i muškaraca u odnosu na jednake mogućnosti na tržištu rada i tretman na radnom mjestu; primjenu principa iste naknade za isti rad za žene i muškarce, iste naknade bez diskriminacije zasnovane na polu i usvajanje mjera za obezbjeđenje posebnih pogodnosti kako bi se pripadnicima manje zastupljenog pola olakšalo nastavljanje profesionalne aktivnosti i karijere.
Sve države kandidati za članstvo u EU su dužne da razvijaju nacionalne strategije radi ostvarivanja ovih ciljeva iz Amsterdamskog ugovora. U tom smislu moraju povesti više računa o ravnopravnoj zastupljenosti žena i muškaraca na položajima odlučivanja. Moraju se uspostaviti i razvijati odgovarajući nacionalni mehanizmi za ravnopravne mogućnosti polova, a specifična ženska pitanja se moraju ugraditi u sve oblasti društvenog i ekonomskog razvoja.
Kao primjer dobre prakse u integrisanju rodnog aspekta u javnu politiku navodimo Švedsku. Naime, prema nekim statističkim podacima, učešće žena u parlamentu Švedske iznosi 47,2 odsto. Švedska je razvila strategiju na državnom, regionalnom i lokalnom nivou. Jedna od prvih inicijativa u Švedskoj bila je uvođenje rodne statistike. Zatim, organizovani su kursevi za rodnu ravnopravnost za ministre, predstavnike za štampu i političke savjetnike, za načelnike odjeljenja, sekretare komiteta i drugo osoblje. Cilj ovih aktivnosti je prenos rodne ekspertize i znanja na faktore koji su obično uključeni u kreiranje politike, tako da mogu ostvarivati odgovornost za intervenciju rodne perspektive u javnu politiku. Uvedene su i specijalne preporuke za sve vladine komitete, radi konstituisanja osnove za razmatranje vladinih predloga u raznim oblastima, usmjeravajući ih da u svoje izvještaje uključe rodni uticaj. Svakako ministarstvo je odgovorno za sistematski nadzor sprovođenja strategije o rodnoj ravnopravnosti. Na lokalnom i regionalnom nivou u Švedskoj impresivne su aktivnosti u pogledu integracije rodnog aspekta u javnu politiku. Pojedine zajednice su odlučile da uključe rodnu ravnopravnost u svoje budžete, da redovno sakupljaju informacije iz anketa ili statistike i aktivno nadziru uticaj različitih mjera. Primjeri politike i mjera koje su pažljivo posmatrane su: stanovanje, briga o djeci, školovanje, socijalne službe, snabdijevanje vodom, ulice i kanalizacije, energija itd. U okviru Švedske agencije za razvoj i međunarodnu saradnju 90 odsto zaposlenih je imalo dvodnednu obuku o rodnoj ravnopravnosti i integraciji rodne perspektive u glavne političke tokove. To je znatno doprinijelo boljem razumjevanju integracije rodnog aspekta u javnu politiku.
I da zaključim- jednakost između žena i muškaraca je pitanje ljudskih prava, socijalne pravde, preduslov i pokazatelj održivog razvoja okrenut čovjeku. Integracija rodnih aspekta u javnu politiku predstavlja reorganizaciju, unapređenje, razvoj i evoluciju političkih procesa. Naša država je stvorila normativne i institucionalne pretpostavke za postizanje rodne ravnopravnosti. Međutim, veoma je važno podizanje demokratske svijesti koja ima za cilj da stvori klimu u kojoj će ljudi postati rodno osjetljivi i prepoznati značaj inkorporacije ravnopravnih mogućnosti za žene i muškarce u svim oblastima i na svim nivoima političkog i društvenog organizovanja.
(Autor je politikolog)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.